03 септембар 2009

U opasnosti

Evo, ne znam ni sam kako, jedan par, ženski zelenih, očiju je nekako, niodkud, prošao predaleko. Zbog toga sam u velikoj opasnosti.

Ispada sad da su me te oči već dugo gledale, mada ja toga nisam bio svjestan. Činile su mi se hladne tačno onoliko koliko mi se sada čine toplima. Prolazio sam kraj njih. Gotovo ih neprimjećujući a sada mi nekako, ne izlaze tako lako iz glave.

Pitam se samo, koliko će se stvari desiti prije nego što joj ispunim želju? Šta će biti poslije toga i hoće li i ona meni ispuniti moju želju?

Нема коментара:

Постави коментар