Evo najzad sam popustio. Nakon nekoliko dana kašlja, bolnog grla i krvavih očiju otišao sam da posjetim lijepu doktoricu koja mi servisira oči.
Mislim da doktori na fakultetu uče da svaka posjeta doktoru treba da za rezultat ima recept za najmanje dva lijeka. Ko to ne upamti pada na ispitu. Gotovo sam siguran da bi čak i njazdraviji čovjek dobio bar neke vitamine i kapi.
Tako sam i ja za tri novčanice dobio papir na kojem je su bila napisana tri lijeka što je valjda dobar znak (ako bi zdrav dobio dva onda sam ja umjereno bolestan?). Naravno, dobio sam i novi termin, petak u deset. Ništa ne treba prepustiti slučaju, treba to pratiti. Ipak, govorimo o zdravlju, nije se zezati.
Većina mojih prijatelja bi pretpostavila da je mlada doktorica željela da me ponovo vidi ali se meni čini da su doktori ipak više zainteresovani za novčanice koje im bogobojažljivo dajemo. Ipak, govorimo o zdravlju, nije se zezati.
Tako ja uzmem svoj recept (zanimljivo da se zove recept, baš kao da ću praviti tortu ili neki kolač) i uputim se u centralnu apoteku (znam, znam, patim od tih centralno ovo, centralno ono stvari).
Ja sam prilično rijetko u apotekama. Zdravlje mi je još uvijek jako dobro, niko u mojoj prodici nije bolestan i kad bi me sad pitali da nabrojim imena pet ljekova, vjerovatno bi stao na trećem (coldrex, andol, paracetamol).
Prvo što primjetih u apoteci je gomila ljudi, koji izgledaju sasvim zdravo, a stoje u redovima. Koristeći svoju urođenu dovitljivost u kombinaciji sa krvavim očima i širokim ramenima vrlo brzo se probih do apotekarke. Bez osmjeha ili neke prisnosti uzela je moj recept, otišla negdje iza i vratila se sa tri kutijice.
Usudih se da zatražim i nešto za grlo koje me već par dana boli. Kao da sam stalni mušterija upita me koji lijek želim. Slegnuh ramenima kao student na nepripremljeno pitanje a ona se pojavi sa, vjerovatno najskupljim, lijekom.
Oko mene se ljudi jagme za lijekove i, zamisli, dobijaju kupone! Skupiš 10 kupona i imaš popust. Ono kao imate rak ili tumor? Nije sve tako crno, nasmijte se u brk bolesnicima sa gripom kada pred njihovim očima ostvarite popust za najvjerije.
Povrh svega gospođa apotekarka me isprati sa "Prijatno!". Šta prijatno!? Uzeo sam lijekove a ne tortu napravljenu po nekom receptu. Kako može da mi bude prijatno kad trpam u sebe neispitanu hemiju?
Još moram napisati kako nisam dobio nagradne kupone! Izgleda da me nisu primili u tu sektu proizvođača i korisnika hemije. Na kraju mi ostaje samo da se redovno razboljevam, da kapam jedne kapi četri puta dnevno, druge jednom dnevno, da mažem mast pred spavanje, pijem tablete protiv gripe i, kao bombone, u ustima topim druge protiv bolova u grlu.
Možda to sve uspije da spriječi i promjenu boje očiju, koja mi se, izgleda, nepovratno dešava.
Нема коментара:
Постави коментар