Prije neki dan je izašao Politikin Zabavnik broj 3000.
Sticajem okolnosti, iako sam odavno prestao da ga kupujem i zamjenio ga sa Politikom, ovaj broj sam kupio. Stari dobri Zabavnik me svime, od prepoznatljivih crteža preko mirisa papira pa do poznatih rubrika nepogrešivo vrati u djetinjstvo. On mi nekako posvjedoči da još uvijek ima šanse za mene, da sam još uvijek dijelom dijete.
Nekako, kad čitam Zabavnik, nikad nisam stariji od 7 godina. Tad sam onaj dječak koji vjeruje, iako me Zabavnik čika sa "vjerovali ili ne", dok, zajedno sa Hogarom, čitam kako taj život umije da piše drame.
Zabavnik je, pogotovo tih godina, gradio mene, pokazivao mi kakav se to šareni svijet pun mogućnosti krije iza brda koja okružuju gradić u kojem sam odrastao. Zabavnik me je vodio na Mjesec, i na dno okeana i nepovratno mi gradio maštu, baš kao da slaže šarene stakliće. Zabavnik me je uvijek zvao na avanturu, na istraživanje na pustolovinu. Zbog svega toga, znam da ću i kad budem puno stariji nego sad, uvijek s radošću čitati Zabavnik, tu moju malu vremensku mašinu.
Evo, sad kad razmišljam, pada mi na pamet da Zabavnik nikad i nikome, za razliku od svh drugih stvari, nisam pozajmljivao.
Нема коментара:
Постави коментар