Čitam, evo već nekoliko dana, feljton u jednim lokalnim novinama. Čovjek se sjeća svoje muke i cijele nesreće koju je preživio u onim godinama klanja. Ispovjest potresna, gotovo nevjerovatna. Ljudi, u miru konobari, muzičari ili policajci, odjednom se iz dobrih komšija pretvaraju u najgore monstrume kojima ništa, ali baš ništa, nije sveto.
Podsjetila me ova ispovijest na te godine i sjetio sam se događaja koji, čini mi se, nikad neću zaboraviti. Trenutka u svome životu kada sam se osjećao najbjednije i najprljavije.
Godinu, ili možda dvije, nakon tog košmara, putovao sam vozom kući. Vagoni su bili prepuni i u svakom od njih se uvijek moglo čuti nekoliko priča istovremeno. Neko je uvijek nešto pričao nekome koga zna a u prepunim vagonima sve to su morali čuti i svi okolo.
Starac koji je pričao priču koju sam zapamtio je bio neugledan, u svojim ranim sedamdesetim. Priču je počeo o tome kako je bio u zatvoru negdje iza linije, zatvoren samo zato što se pogrešno zvao. Pričao je o mukama koje je prolazio, batinjanjima, odvođenjima zatvorenika da se nikad ne vrate i o nekim stražarima koji nisu bili loši prema njemu, koji su poštovali njegove godine.
Onda je nastavio kako su jednog dana, iz ženskog zatvora, doveli četrdesetogodišnju ženu, takođe zatvorenu samo zbog pogrešnog imena. Ženu su stražari natjerali da se skine i u šali, smijući se, pitali su njega želi li da ima seks s njom. Tačno se sjećam riječi izgovorenih tad u tome vozu: "Bi ja nju, dobra je ženska, samo nisam mogao, bojao sam se stražara".
Nikad u životu se nisam osjećao prljavije nego tad u tom vozu zahvaljujući samo činjenici da sam postojao na istom svijetu sa nekim ko tako razmišlja. U neizvjesnosti za sopstveni život, sam utamničen i mučen on i dalje nije brinuo što bi svojim djelima nekome mogao nanijeti još veću bijedu i još veći bol. Nije razumio muku i nesreću već je i zadnjom snagom želio da i on bude mučitelj nekome.
Zabrinem se kad se sjetim da postoje takvi ljudi. Šta oni mogu da urade nama koji nismo kao oni. Nama koji noćas slušamo Čajkovskog? U šta se mogu pretvoriti sve ove ljubazne komšije, sve kolege koje mi se raduju kada me vide i svi prijatelji, oni lažni?
Нема коментара:
Постави коментар